Definition
▶
kuokoa
Kuokoa ni vitendo vya kusaidia mtu au kitu kutoka katika hatari au kuokoa mali.
To save is the act of helping someone or something from danger or rescuing property.
▶
Aliweza kuokoa mtoto kutoka kwenye mtaa wenye hatari.
He was able to save the child from the dangerous street.
▶
Tunapaswa kuokoa maji ili kukabiliana na ukame.
We should save water to combat drought.
▶
Watu walikimbilia kuokoa mali zao wakati wa moto.
People rushed to save their belongings during the fire.